Zdravko Colic

Poslje lude, vjetrovite noci,
plavilo se nebo u Aprilu;
a ja skuplj'o ko najljepse cvijece,
tvoje kose rasute po krilu.

Moje ruke trazile su tvoje,
na njima je umirala rosa;
ko nad rijekom vodeni cvijetovi,
dok se tvoja rasplitala kosa.

Ref.
Zaboravi sva proljeca,
samo ono nase pamti;
neka traje u sjecanju,
kad nemoze da se vrati.

Zaboravi sva proljeca
i sve dane bez ljubavi.
Samo ono nase pamti,
sva ostala zaboravi.

O, jedina zaboravi!

Poslje lude, vjetrovite noci,
plavilo se nebo u Aprilu.
A ja skuplj'o ko najljepse cvijece,
tvoje kose rasute po krilu.

Moje ruke trazile su tvoje,
na njima je umirala rosa;
Ko nad rijekom vodeni cvijetovi,
dok se tvoja rasplitala kosa.

Ref.
Zaboravi sva proljeca,
samo ono nase pamti;
Neka traje u sjecanju,
kad nemoze da se vrati.

Zaboravi sva proljeca
i sve dane bez ljubavi.
Samo ono nase pamti,
sva ostala zaboravi.

O, jedina zaboravi!